Home Apple iOS Zašto su Apple čipovi brži od Qualcomm-ovih?

Zašto su Apple čipovi brži od Qualcomm-ovih?

Svaki put kada Apple predstavi novi telefon, zajedno sa njim i predstavi novi čip. Ove godine je u pitanju Apple A12 Bionic, najnapredniji Apple-ov čip do sada, i čim novi iPhone uređaji dođu na tržište, jako brzo će biti benčmarkovani i upoređeni sa najnovijim čipovima koja proizvodi konkurencija da bi, na kraju dana, Apple čipovi bili proglašeni najboljim. Međutim, zbog čega je to tako? Danas smo tu da vam objasnimo, a iskoristit ćemo primjer prošlogodišnjeg A11 Bionic čipa.

Naime, Apple-ovi procesori koriste ARM-ov 64-bitni set instrukcija što znači da koriste onu istu RISC arhitekturu kao i Snapdragon, Exynos, Kirin i drugi čipovi. Međutim, licenca koju Apple ima sa ARM-om im dozvoljava da dizajniraju svoje procesore od nule, čime Apple ima priliku da hardver iPhone uređaja što bolje uskladi sa softverom. Rezultat? Procesor sa šest jezgara ostvaruje skoro duplo više poena na Geekbench testu nego konkurentni Snapdragon 835 procesor sa osam jezgara.

Bitno je napomenuti da Geekbench testira samo sirovu snagu procesora bez dodatnih funkcija bezanih za proširenu realnost, koje definitivno imaju velik uticaj na svakodnevno korištenje uređaja. Međutim, kako je došlo do ovoga, i zašto Apple procesori ostvaruju tako dobar rezultat iako imaju istu arhitekturu kao i konkurentni procesori? Da bi to razumjeli, morate razumjeti historiju Apple-ovih čipova.

Ne tako daleke 2013. godine, kada je Apple predstavio 64-bitni Apple A7 čip u iPhone 5S uređaju, Qualcomm je dominirao poljem sa svojim 32-bitnim Snapdragon 800 čipom i Kyro jezgrama dizajniranih od strane inžinjera u Qualcomm-u. Dakle, slobodno možemo reći da nisu očekivali da neko drugi kroči na tržište 64-bitnih procesora prije njih.

Naravno, Qualcomm je uzvratio udarac. U aprilu 2014. godine, Snapdragon 810 čip je ugledao svjetlo dana sa četiri Cortex-A57 i četiri Cortex-A53 jezgre koje su poticale iz ARM-a. Međutim, iste godine je Apple predstavio svoj A8 čip, drugu generaciju svog 64-bitnog procesora. Tek sljedeće godine, u martu 2015. godine, Qualcomm je predstavio svoj prvi 64-bitni čip sa Kyro jezgrama – Snadragon 820. Problem je bio u tome što je Apple par mjeseci kasnije predstavio Apple A9, treću generaciju svog 64-bitnog čipa, što znači da je Qualcomm odjednom bio tri godine u zaostatku.

2016. godine, Qualcomm se ponovo okrenuo ARM-u za svoja procesorska jezgra, međutim ARM je promijenio svoj program licenciranja čime je omogućio najbližim partnerima da prije svih dobiju pristup novom dizajnu jezgara. Zbog toga je Qualcomm pomjerio predstavljanje novih procesora sa proljeća na zimu – kao što je bio slučaj i prošle godine sa Snaodragon 835 čipom, i kao što će biti slučaj i ove.

Međutim, zašto su Apple-ova proecsorska jezgra drugačija? Postoji više razloga za to.

Prvi je činjenica da je Apple prije svih dostavio 64-bitna ARM jezgra. Iako su trebala biti dostupna tek 2014. godine, Apple je več 2013. godine predstavio A7 čip.

Drugi je zbog toga što su Apple čipovi namijenjeni isključivo iPhone uređajima. Dizajniranje dobrog procesora koji će raditi na svim uređajima je iznimno teško – i za Apple, i za ARM, i za Qualcomm, i generalno za svakoga ko se bavi tim poslom. Međutim, ukoliko je sve proizvedeno unutar jedne kompanije, ta kompanija ima određenu vremensku prednost nad ostalima koji komponente moraju nabavljati od drugih kompanija.

Treći je zbog toga što su Apple-ova jezgra velika, veća od ostalih, a to ujedno znači i da su skuplja. Međutim, Apple-u to ne igra preveliku ulogu, s obzirom da je fokus na pravljenju i distribuciji mobilnog telefona a ne čipa, te samim tim Apple ne mora obraćati pažnju da li zarađuju od prodaje tih čipova. Qualcomm, sa druge strane, mora obraćati pažnju na te stvari zbog toga što je njima fokus proizvodnja i distribucija čipova, a ne kompletnih uređaja.

Četvrti razlog jeste zbog toga što Apple-ovi procesori imaju mnogo keša, što je povezano sa velikim jezgrima te se otprilike svodi na istu stvar.

Peti i finalni razlog jeste taj da Apple-ova taktika pravljenja čipova sa širim cijevima ali manjim brzinama napokon počinje biti isplativa. Naime, dvije opcije su ponuđene proizvođačima čipova: praviti čipove sa širim cijevima ali manjim brzinama, ili užim cijevima ali većim brzinama. Kao što je slučaj i sa cijevima sa vodom, možete ili pumpati vodu pod visokim pritiskom kroz usku cijev, ili je pumpati pod nešto manjim pritiskom kroz nešto širu cijev. Teoretski, oba slučaja daju iste rezultate.

Zaključak

Apple nesumnjivo proizvodi sjajne procesore, a zahvaljujući ARM-ovoj politici licenciranja, Apple je u mogućnosti dostaviti proecsore nešto naprednije od konkurencije – tako je, recimo A12 Bionic prvi čip izrađen 7nm procesom proizvodnje koji je svoje mjesto našao u mobilnim telefonima. Jedini način da se Apple-ova dominacija izmijeni jeste ili da Apple proizvede loš čip, ili da neki od proizvođača odluči da proizvede procesor sa većim jezgrima i više keša od standardnih.

(androidauthority)