Neki domaći portali jučer su najavili propast YouTubea. Na to ih je ponukala – slučajna ili namjerna – pogrešna interpretacija vijesti da nezavisni glazbeni izdavači trenutno ne pristaju biti dio Googleove nadolazeće usluge YouTube Music Pass. Dotična će korisnicima (to jest pretplatnicima) omogućiti gledanje glazbenih spotova bez reklama i slobodno skidanje pjesama na svoje mobilne uređaje. Najveći svjetski glazbeni izdavači – EMI, Warner, Universal i Sony – pristali su na Googleove uvjete, a to da indie etikete pružaju otpor znalo se i ranije.
Prvo i osnovno, ne, YouTube neće propasti. Ono što bi se moglo dogoditi i zbog čega je oko čitave ove priče nastala mnogo veća strka nego prije nekakvih mjesec dana, kad se prvi put pisalo o prkosu nezavisnih izdavača, jest Googleova prijetnja da će unutar sljedećih nekoliko dana s YouTubea ukloniti apsolutno svaki komad glazbe čiji izdavač nije dao palac gore za sudjelovanje u YouTube Music Passu.
Ako mislite da vas to ne tangira, jer indie glazbu ne slušate, moglo bi vas iznenaditi da se nezavisno ne izdaju samo majušni bendovi, već pod okrilje takvih kuća spadaju i brojna imena čiju glazbu konzumirate svakodnevno. Zbog Googleove bahatosti s YouTubea zbog toga neće izletjeti samo vaš omiljeni norveški vikinški black metal sastav, već i izvođači poput Radioheada, Adele, Arcade Firea i Arctic Monkeysa.
Pritom treba reći da će, ostvare li se Googleove prijetnje, obrisani biti samo spotovi koje sporni nezavisni izdavači dijele putem svojih službenih YouTube kanala. Spotovi koji se nalaze na kanalima poput Veva vjerojatno neće biti zahvaćeni ovom potencijalnom čistkom.
Za tvrtku koja se ponosi sloganom: “Don’t be evil”, Google u slučaju YouTube Music Passa igra prilično prljavu igru. Brisanje glazbe izdavača koji nisu pristali na uvjete sudjelovanja u novoj usluzi djeluje jadno i očajnički. Google ostavlja dojam osnovnoškolskog nasilnika s kojim se druga djeca ne žele igrati pa ih on u naletu bijesa i frustracije udari svojom korpulentnom ručetinom.
No ovakav agresivan pristup nije neočekivan. Ako YouTube Music Pass promatramo kao servis za slušanje glazbe, Googleu uz konkurente poput Deezera, Rdia i u nas nedostupnog Spotifyja ne može biti svejedno. Ono što oni nemaju, a YouTube Music Pass ima, mogućnost je gledanja glazbenih spotova. Međutim, budimo realni – koliko često glazbu na YouTubeu tražite jer vas zanima spot?
Glazbu na YouTubeu primarno slušamo na način da pustimo pjesmu ili playlistu i prebacimo se na druge tabove u internetskom pregledniku. A kada je riječ o takvom tipu slušanja, drugi glazbeni servisi – na čelu se već spomenutim Deezerom te mlađahnim i obećavajućim Rdiom – toliko su intuitivniji, informativniji i u smislu kvalitete zvuka bolji od YouTubea da bi Google svakako morao razmisliti o korekciji svojeg pristupa, jer će bez glazbe bendova pod okriljem nezavisnih izdavača još teže uvjeriti široke mase da se prebace na YouTube Music Pass.
Google ovaj problem nastoji marginalizirati te navodi da se u rukama tri najveća izdavača ionako nalazi 90% cjelokupne glazbe. Nezavisni izdavači misle drugačije te tvrde da na njih otpada gotovo trećina fizičke i digitalne prodaje u glazbenoj industriji.
Mnogo važnija od ovih brojki doima mi se činjenica da su upravo slušatelji indie bendova – uglavnom mlađi ljudi koji su oko glazbe prilično zagriženi – najskloniji pretplaćivanju na glazbene servise i najsposobniji popularizirati ih. Ako na Fejsu, Instaču ili nekoj trećoj društvenoj mreži imate nekoga tko odgovara tom opisu, vjerojatno ćete se baš njemu obraditi kad ćete tražiti nove izvore glazbe, zar ne?
Izvor bug.hr
