Teško je zamisliti kako bi HTC-u moglo biti gore. Nakon godina truda, jedan od pionira koji su pomogli izgradnju modernog pametnog telefona nedavno je uklonjena sa liste 50 najvećih firmi na Tajvanskoj berzi. Naravno, kompanija je još tu, no jasno je da su njeni dani velikog profita odbrojani.
Šta se desilo? Kako je kompanija nekad poznata kao najcjenjeniji proizvođač Android uređaja postala sjena prošlih dana? Priča o padu ovog giganta je impresivan paket nesretnih okolnosti koje su, korak po korak, polako rušile kompaniju. Od lošeg marketinga do loših poslovnih odluka, prognoza za HTC je svakim danom bila sve tmurnija. Da li sunce čeka priliku da izađe iza brda ili se gigantu sprema strašna oluja?
Kako je HTC podstaknuo Android revoluciju
Iako masivni uspjeh sa Androidom nije počeo sve do 2008. godine, kompanija je i prije toga bila jako uspješna. HTC je osnovan 1997. godine i u prvih 10 godina postao je jedan od najvećih proizvođača pametnih telefona. Već 2000.-te godine HTC je predstavio jedan od prvih telefona sa ekranom osjetljivim na dodir, a 2002. godine su napravili prvi pametni telefon koji je radio na Windows Mobile operativnom sistemu. Osim toga, ova kompanija je također odgovorna za uspjeh Palm Treo 650 uređaja, te su napravili nekoliko nagrađivanih Windows Phone uređaja koji su “pogurali” ovu platformu i pomogli joj da postane popularnija.
2008. godine uspjeh kompanije je skočio u visine sa T-Mobile G1 uređajem – prvim Android uređajem na svijetu. U sljedeće dvije godine kompanija je proizvela mnoštvo veoma uspješnih uređaja, a čak su i doprinijeli dizajniranju prvog Google-ovog uređaja – Nexus One.
2010. godine, HTC je imenovan za najinovativniju kompaniju na svijetu. Jasno je bilo da ova kompanija brzo postaje jedan od najcjenjenijih proizvođača pametnih telefona na svijetu, vodeći bitku sa Apple-om u SAD-u i ostalim proizvođačima u Evropi. No, ono što je značajno doprinijelo HTC-ovom uspjehu je softver pod imenom TouchFLO 3D.
TouchFLO 3D je bio prilagodovi početni ekran koji je uzeo dosadni početni ekran Windows Mobile i pretvorio ga u koristan način pretraživanja kontakata, obavljanja poziva, provjeravanja elektronske pošte i slanje poruka. Kako je Windows Mobile polako umirao, a ujedno i TouchFLO 3D, HTC je portovao softver na Android i rebrandirao ga. Danas je taj softver poznat pod imenom HTC Sense.
Kada se HTC Sense prvi put pojavio, korisnički interfejs Androida 2.1 (Eclair) je bio užasno neorganizovan i ni blizu lak za korištenje kao na najnovijem Androidu 6.0 koji imamo danas. HTC je sa Sense korisničkim interfejsom popunio praznine u Androidu, pružajući korisnicima mnogo uglađenije korisničko iskustvo. No, koliko god da je kompanija bila uspješna, oko 2011. godine su počeli problemi.
Kako bi se bolje natjecali sa konkurencijom, kompanija Samsung je pratila HTC-ove korake i 2010. godine sa prvim telefonom u Galaxy S seriji predstavila svoj vlastiti korisnički interfejs – TouchWiz. Na tržište su počeli navirati uređaji pokretani TouchWiz-om, što je postala prijetnja HTC-ovoj dominaciji. Obje kompanije su predstavljale uređaj za uređajem, no u bici za dominaciju na tržištu Samsungovi dublji džepovi i bolji marketing odnose pobjedu. I tako je, uzrokovano greškama tajvanskog giganta, bojište između HTC-a i Apple-a postalo bojište između Samsung-a i Apple-a.
Kako su HTC-ove strategije spriječile njegov rast
Ono što je započelo HTC-ov spori, dugi pad jeste miks osrednje dobrih poslovnih odluka i odsustvo napora za marketing. Sa ogromnom sumom novca u džepu do 2011. godine i prijetećom konkurencijom poput Motorole ili Samsunga, kompanija je trebala uložiti svoj novac u razvoj novih tehnologija i pobrinuti se da minimalizuje rast popularnosti konkurentnih kompanija. Samsung i Motorola nisu bili popularni proizvođači telefona poput HTC-a, no obje kompanije su pravile pametne telefone i ranije, i obje kompanije su imale mnogo novca koje su pametno uložile protiv tajvanskog giganta.
No, umjesto gore navedenih odluka, HTC je odlučio da uloži u svoj portfolio. Prvo su kupili kompaniju koja proizvodi grafičke procesore za računare po imenu S3 Graphics za 300 miliona američkih dolara, kako bi osigurali patente od Apple-a. No, ova investicija nije uspjela doprinijeti HTC-u pri razvoju hardvera.
Nakon toga, kompanija se okrenula streamingu i uložila oko 90 miliona američkih dolara u OnLive (servis za online streamovanje igrica) i Saffron Digital (britanski streaming servis). OnLive je kasnije kupljen (i ugašen) od strane Sony-ja, a Saffron Digital je prodan sa jako malim profitom.
HTC-ova najbolja investicija, 51-procentni u Beats Electronics-u prodana je prije nego je postigla svoj puni potencijal. HTC je 2011. zaradio 300 miliona dolara na Beats opremi, da bi dvije godine kasnije prodao Beats Electronics sa mršavim profitom od 56 miliona dolara. Apple je prepoznao potencijal koji Beats ima i platio ga 3 milijarde godišnje.
I dok je HTC investirao bukvalno u prašinu, Samsung je iskoristio svoju poziciju i počeo proizvoditi ekrane i memoriju ne samo za svoje uređaje, već i za uređaje drugih proizvođača poput Apple-a, pa čak i HTC-a. Jasno je bilo da Samsung komad po komad oduzima HTC-u dominaciju nad tržištem.
Bolno slab marketing
Kada ljudi pomisle na rat između proizvođača telefona, prva stvar koja im padne na pamet jesu Samsung i Apple. HTC-ova najveća greška – veća čak i od prodaje Beatsa – jeste loše reklamiranje proizvoda, dok su kompanije poput Samsunga i Apple-a dominirale tržištem.
Od 2009. do 2013. godine, HTC je svoj marketing sveo na dvije riječi: “Quietly Brilliant” (Tiho brilijantni). Kompanija je vjerovala da je samo ime brenda dovoljno ljudima da vjeruju u kvalitetu njihovih uređaja. Nisu mogli više pogriješiti sa tim.
Dok je HTC bio “tiho brilijantan”, Motorola je obasipala javnost reklamama za Droid, a Samsung je reklamama ismijavao Apple-ov “razmišljaj drugačije” slogan. Obje kompanije su ostavile HTC da se guši u njihovoj prašini. Na kraju 2012. godine, Samsung je zabilježio porast od 300%, Apple od 200%, a HTC je ostao na svojih 17%.
https://www.youtube.com/watch?v=s3154JjbuJQ
Nije samo marketing bio greška, nego i šema imenovanja novih uređaja. Svake godine dolazio je novi “HTC One”, no bez gledanja u specifikacije bilo je teško razlučiti da li je u pitanju novi vodeći uređaj, prošlogodišnji uređaj, ili neki budžetni uređaj. Sa druge strane, Samsung i Motorola nisu imenovali dva uređaja istim imenom, kao što je to HTC uradio. No, još gore od One telefona, HTC je 2011. i 2012. godine predstavio mnoštvo uređaja sa ne tako privlačnim imenima – Desire, Incredible, Sensation, Evo, ChaCha, Salsa, Vivid, Velocity, Amaze, Rhyme… U međuvremenu, kao i do sada, Samsung i Motorola su uzimali dio po dio tržišta.
2013. godine, HTC je napravio još jednu veliku grešku – odlučio je da prestane proizvoditi budžetne uređaje i postane Apple. Te godine vidjeli smo samo četiri HTC telefona, no kompanija je to pokušala nadoknaditi sa jakim marketingom. Kampanja je pomogla One M7 uređaju da se bolje prodaje, no već je bilo kasno za HTC. HTC je daleko od nepoznatog proizvođača uređaja, no nije više jak brend kao što je bio.
Budućnost je u jeftinim telefonima
Svijet je mnogo drugačiji nego za vrijeme HTC-ove dominacije. Pametni telefoni postaju sve veći, tržišta u razvoju se sve više zanimaju za jeftine telefone… Ljudi više ne traže najbolje i najnovije – uređaji do 300 dolara sada su i više nego dovoljni. Čak i uređaji kineskih proizvođača visoke klase poput OnePlus 2 koštaju oko 330 dolara, što je daleko od 600 dolara za jedan Samsungov ili HTC-ov vodeći uređaj.
Uređaji visoke klase će uvijek imati svoje mjesto u svijetu, no priliv jeftinih uređaja na tržište dovodi mnoge do toga da se dvoume oko kupovine uređaja koji košta oko 600 dolara – osim ako je u pitanju iPhone. Kineski proizvođači telefona poput Huaweija i Xiaomija bilježe sve veći rast, dok brendovi poput Samsunga polako padaju.
Pa, šta će se desiti sa HTC-om ako ovako nastavi?
HTC, iako bilježi veliki pad, i dalje ostvaruje profit. No, sa svim patentima, brendovima i ostalim intelektualnim pravima, ova kompanija bi mogla završiti kao Motorola – nekad svjetski poznat brend, sada rastrgan između nekoliko firmi. No, HTC-ov pad nije došao samo tako, nego je produkt četiri godine lošeg marketinga, ne baš sjajnih uređaja, glupih investicija i loših odluka. Ako ponovo želi pridobiti pažnju korisnika, trebati će im više od dobre reklame i jako dobar uređaj. Do tada, kompaniji je suđeno da polako pada u mrak.
(balkanandroid/digitaltrends)
