Home Ostalo Šta nam donosi budućnost na polju displeja za mobilne platforme

Šta nam donosi budućnost na polju displeja za mobilne platforme

Kada pričamo o budućnosti mobilnih ekrana, vidimo da je u sadašnjosti pridana velika pažnja tranziciji na OLED panele, ekrane od ivice do ivice, ali i savitljivim ekranima. No, tu je još jedna stvar – displeji sa još većom frekvencijom osvježavanja (ukoliko ne znate šta je tačno frekvencija osvježavanja, to je brzina kojom displej ažurira sliku svake sekunde) i podrškom za HDR sadržaj. Naravno, već postoje uređaji na tržištu (Samsung Galaxy S8 i LG G6) koji već podržavaju određe HDR formate, a frekvencija osvježavanja od 60 Hz je poprilično dobra, no imali smo priliku vidjeti uređaje poput Sharp Aquos telefona sa ekranom koji ima frekvenciju osvježavanja od 120 Hz zajedno sa QHD rezolucijom i HDR10 podrškom.

Priča o visokoj frekvenciji osvježavanja pokrenuta je ponovo nakon što je Apple predstavio najnoviji iPad sa “ProMotion” ekranom koji ima frekvenciju osvježavanja od 120 Hz čime se sve animacije, videozapisi, igre, ali i obične radnje poput zumiranja fotografije ili skrolanja kroz tekst čine mnogo “glađim” i fluidnijim. No, iako je istina da veća frekvencija osvježavanja čini sve fluidnijim, da li skok na, recimo, ekrane od 120 Hz ima smisla u industriji mobilnih telefona?

Za “obične” korisnike, skok za 60 Hz na 120 Hz možda se ne čini nešto posebno zanimljivim, no uzmimo u obzir da živimo u svijetu koji predaje sve više pažnje virtuelnoj realnosti skok je sasvim razumljiv. Sa hardverske strane, čipseti već podržavaju ekrane sa brzinom osvježavanja od 120 Hz – konkretno Snapdragon 8xx serija, HiSilicon Kirin 960, te MediaTek X10 i noviji.

No, većina uređaja je softverski “zaključana” na 60 Hz iako posjeduju displeje koji mogu raditi i na većoj brzini osvježavanja, kako bi se osigurala konstantnost performansi, te izbjeglo “cijepanje” ekrana. Noviji čipseti dolaze sa tehnologijom adaptivne brzine osvježavanja koja usklađuje brzinu slike koju proizvodi grafički procesor sa onom koja se prikazuje na ekranu, eliminirajući tako pojavu “cijepanja” ekrana, ali i omogućavajući ekranima da rade na manjoj brzini osvježavanja kada korisnik gleda video manje rezolucije i sa manje sličica po sekundi (fps), ili koristi neku manje zahtjevnu aplikaciju. Još jedna prednost ove tehnologije je štednja baterije.

Zaključak

Ekrani sa visokim rezolucijama i visokim frekvencijama osvježavanja su već jako popularni među gejmerima na računarima, no da li će ekrani sa većom frekvencijom osvježavanja (i koliko većom) doći na tržište mobilnih uređaja umnogome zavisi od brzine razvoja tehnologije virtuelne i kombinovane realnosti. Jasno je kako ova tehnologija donosi neke prednosti, no da li je nešto bez čega ne možemo preživjeti? Definitivno ne.

(androidauthority)