Home Ostalo Apple plaća Irskoj zaostali porez od 13 milijardi evra

Apple plaća Irskoj zaostali porez od 13 milijardi evra

45
0
SHARE

Apple je objavio svoju „velikodušnu“ odluku da će ipak poštovati odluku EU Komisije i isplatiti 13 milijardi evra Irskoj na ime zaostalih poreza koje godinama nije plaćao.

Radi se o dogovoru Irske i Apple-a starom više od dvadeset godina po kojemu je ova kompanija bila praktično sasvim izuzeta od plaćanja poreza, a sasvim mimo zakona te sasvim različito od konkurencije koja je uglavnom morala plaćati poreze u potpunosti. Iako se radi o „naslijeđenom problemu“, odnosno odnosima na osnovu dogovora iz 1991. i 2007. koji prethode kasnije donesenim smjernicama i pravilima EU, evropska povjerenica za tržišnu utakmicu Margrethe Vestager donijela je prošle godine odluku da je sporazume protivan evropskim propisima i da je ukupan dug kompanije prema Irskoj 13 milijardi evra. Protiv odluke su se istovremeno pobunili i Apple i sama Republika Irska koja mu je dala poreske olakšice. Apple tvrdi da nema legalnog uporišta za odluku, odnosno da je poreze plaćao  „po zakonima“ (odnosno tačnije rečeno po direktnoj pogodbi s predstavnicima države), a Irska također ne želi uzeti taj novac jer smatraju da je svoj dio pogodbe Apple ispoštovao.

Apple je, juče objavio da će ipak isplatiti presuđene zaostatke poreza na račun (escrow account) tokom prvog kvartala iduće godine, iako je u toku  i dalje postupak pred Vrhovnim sudom EU od kojega Irska i Apple traže dobacivanje odluke EU Komisije. Prema njihovom podnesku, Apple nema nikakav „poseban“ status u odnosu na sve druge, iako ne negiraju da su plaćali 0,005 do 1% poreza godišnje, a u Irskoj je propisan  porez od 12,5% na prihod od prodaje i 25% na ostale prihode. Dakle, Appleov ukupni godišnji porez bi trebao iznositi negdje između te dvije brojke, ako bi se stvarno ravnali po zakonima, ali to nije slučaj.

Oni koji sebe vole zvati „pragmatičarima“, govore kako je odluka Komisije kratkovidna i loša za Irsku jer je Apple „donio poslove“ i time direktno i indirektno uticao na rast irske ekonomije. Valja imati na umu da Apple u cijeloj Irskoj (4,8 milijona stanovnika) ima 5.000 zaposlenika, a na svojim stranicama vole se hvaliti da su odgovorni za 241.000 novih poslova kreiranih u svim EU zemljama (ukupno u samom Apple-u zaposlenih 22.000) zahvaljujući rastu Applea. Do brojke su došli koristeći se statističkim multiplikatorima izračunatim na osnovu Eurostatovih podataka.

U stvarnosti, naravno, ove brojke treba uzeti s velikom rezervom jer po njima svako ko zapošljava bilo koji N broj ljudi može reći da je zahvaljujući njima stvorio poslove za još N*X ljudi jer ovi što rade kod njega trebaju dobavljače, dostavljače, troše na obuću, odjeću i prevoz što, da nisu zaposleni, ne bi, i tako dolazimo do cirkularne idile gdje svaki novi posao generiše dodatne nove poslove, pa bi čovjek pomislio da na tržištu uvijek ima manjka radne snage, a u stvarnosti se to nikada ne događa. Kratka pouka – ove brojke uvijek treba uzeti s velikom rezervom.

Mnogi manji poslodavci koji imaju relativno malu produktivnost po zaposlenome pa zato za isti promet zapravo zapošljavaju daleko veći broj osoba od divova poput Applea, o ovakvim slatkim dogovorima i poreznim stopama izašlim iz samog Raja ne mogu ni sanjati, pa je primjer ovakvih dogovora tipičan za spregu supermoćnih kompanija i visoke politike gdje se izlazi sasvim van, mimo i iznad okvira nacionalnih zakonodavstava, a sve pod parolom da je to dobro za ekonomiju i stvaranje novih poslova.

U stvarnosti, naravno, za neisplaćeni porez Irska je mogla uložiti u svoju infrastrukturu (ko je bio u Irskoj ili čuo od nekoga tko tamo radi, zna da tu ne stoje baš vrhunski, čak i u poređenju sa zemljama regiona), a da se svi drže zakona koji bi nominalno vrijedili za sve, onda ni Apple ne bi imao mogućnost odabrati baš onu zemlju koja je odlučila kršiti vlastite zakone u njegovu korist.

Naravno, Irska nije jedina, pa su tako dogovori i Luxembourga, poznatog po sasvim proizvoljnim dogovorima države sa stranima firmama, poput FIAT-a, McDonald’sa i Amazona koji su takođe nezakoniti i Holandije sa Starbucksom, takođe proglašeni nezakonitim od strane EU Komisije.

Iako EU komisije nije primjer demokratije (za razliku od EU Parlamenta, članove komisije ne biraju narodi Europske Unije nego se političke grupacije dogovaraju koga će od „svojih“ na koje mjesto ugurati, posve van ikakve kontrole i uvida javnosti), upravo zbog ovakvih poteza koji unose donekle pravičnost na tržište, od nje je još uvijek više koristi nego štete.

Tekst je preuzet sa Bug.hr