U svakom duelu, bilo na forumima ili negdje drugo, u kojem su na jednoj strani fanovi Androida a na drugoj fanovi iOS-a ili Windows Phonea, redovno se kao argument navodi fragmentiranost Androida, bez obzira da li je u pitanju argument u korist ili protiv Androida.
Izgleda da otvoreni (open source) operativni sistem, koji je instaliran na uređaje stotina proizvođača iz svih krajeva svijeta, zaprao kreira nestabilan ekosistem.
Znamo svi koji odgovor bismo željeli kao reakciju na to da je Android previše fragmentiran da bi bio funkcionalno uporediv sa drugim platformama. Trebalo je vremena ali je Google našao odgovor u vidu Google Play Services, tj. skupa aplikacija i alata koji spajaju razne verzije Androida u nešto čemu svaki proizvođač ima mogućnost pristupa. Svi ti proizvođači moraju igrati po Googleovim pravilima, što znači da moraju raditi što Google kaže. Iz Googlea je rečeno da čak 93% svih Android uređaja koje Google nadgleda koriste najnoviju verziju Google Play Services, što znači da i uređaji sa starijom verzijom Androida imaju pristup skoro svim novim opcijama koje je Google uključio ove godine. Kad pogledamo taj broj, 93% ne čini se nimalo loše.
Ako je tako, u čemu li je onda ovdje problem?
Kvaka je u tome što se razumijevanje Androida kao cjeline ne može dobiti samo na osnovu brojeva iz Googlea. Tu je pravi problem kada se govori o Androidu kao platformi. Google je presretan kad priča o dijelovima Androida koji su pod njegovom kontrolom, u prevodu o stvarima sa instaliranim Google Play Services. To su, uglavnom, jedine cifre koje zanimaju većinu ljudi. Istina je da, dok smo uživali u granicama Googleovog prostora, u isto vrijeme je na drugoj strani rastao Divlji Zapad Android uređaja koji je izrastao u nešto što se ne može ni definisati pravilno.
Šta zapravo smatramo Android uređajem? OK, ovo zvuči kao očito pitanje sa još očitijim odgovorom, međutim da li je stvarno tako? Da li možemo iste standarde primijeniti na Samsung Galaxy S5 ili Vertex Cereba, uređaju za kontrolu tečnosti u akvarijumu? Oba ova uređaja rade na Androidu(iako im je svrha različita), i to na isti način na koji prihvaćamo kako varijante Linuxa zapravo nisu ista stvar iako se sve nazivaju Linux, isto tako Android na svim uređajima nepravedno ubrajamo pod istu stvar. Pri tome, dodajemo još da se uređaji poput pomenutog Vertexa Cereba ne ubrajaju u objave Googlea o 255 miliona isporučenih telefona s Androidom u drugom kvartalu ove godine.
Kako god se pogleda, nema smisla pokušati ubrojati sve što radi na Androidu pod istu stvar, ali isto tako nema smisla ubrajati samo stvari sa instaliranim Google Play Services. Šta je sa platformama poput Amazonovog Kindle Firea, pokušaja Nokie sa Nokiom X za koju je Nokia napravila posebnu prodavnicu aplikacija, ili pak proizvođačima poput Archosa (nama poznat po neuspješnom testu vodootpornosti) koji se uopšte ne oslanja na Googleove usluge? Tu su i Android uređaji proizvedeni od nekog no-name proizvođača bez ikakvog brenda. Čak i ako bi se Play Services posmatrale ekskluzivno, šta je sa Android uređajima na kojima su Play Services instalirane posebnim, neoficijelnim načinima zahvaljujući timovima poput Paranoid Android, AOKP, CyanogenMod i mnogih drugih? O svemu ovome znamo samo onoliko koliko Google u svojim objavljenim informacijama dopusti, a znamo da nam se ne dopušta puno. Ne dobivamo detalje, i u većini slučajeva na pitanja ne dobivamo odgovore.
Šta je sa tržištima koja se ne oslanjaju na Google Play, a na kojima ima mnoštvo Android telefona i tableta? Primjer toga je Kina, koja ima prodavnicu aplikacija i katalog usluga koji su totalno drugačiji od onoga što mi koristimo ovdje ili u SAD-u ili u nekom drugom dijelu svijeta. Ove usluge integrisane su u kineske društvene mreže i u suštini imaju svoj vlastiti prostor. Iako se Kina smatra mjestom iz kojeg dolaze kopije svakog popularnog uređaja, i nema pravog načina da se regulira kako će Android u tim uređajima biti korišten kad se uporedi sa uslovima korištenja Play Services, Kina je i dalje ogromno tržište korisnika koji nemaju ništa sa Googleovim Play Services, i uprkos tome, ti korisnici zaslužuju biti uključeni u analize i grafike o tržišnom učešću Androida i fragmentaciji istog.
Iz svega priloženog vidimo da je, kad se priča o Android fragmentaciji, potrebno prvo definisati o kojim dijelovima Androida se priča. Proizvođači Android uređaja, koji se nalaze pod kapom Googleovih Play Services, postali su sve bolji sa nadogradnjama svojih uređaja, a Play Services rade pristojan posao u popunjavanju praznina. Međutim, tu je mnoštvo uređaja koji ne spadaju pod kapu Google Play Services. Zato argument o fragmentiranosti Androida može ići u korist Androida, ili pak u korist njegove štete.
(androidcentral)
