WebStresser, jedan od najvećih servisa preko kojeg je bilo moguće naručiti DDoS (Distributed Denial of Service) napad, ugašen je u 12 zemalja u sklopu globalne operacije “Power Off” koja za cilj ima gašenje stranica poput ove.
Korisnici ovog web servisa (preko 130 hiljada njih) mogli su za samo 15 američkih dolara unajmiti DDoS napad na web stranicu po izboru, a preko ovog web servisa izvršeno je preko četiri miliona DDoS napada u periodu od osnivanja do aprila 2018. godine.
Zanimljivo je da su u sklopu ove akcije uhapšena dva državljanina Srbije i jedan državljanin Hrvatske za kojeg se smatra da je bio “mozak” operacije, odnosno da je upravljao čitavim servisom i pri tome, uz pomoć svojih vršnjaka iz Srbije zaradio veliku svotu novca.
I dok čitav region bruji o devetnaestogodišnjim hakerima, stručnjak za informacijske tehnologije Lucijan Carić je za hrvatski portal Index objasnio šta su tačno administratori ovog web servisa radili, kako on vidi devetnaestogodišnjake koji su uhapšeni, te kako je navedeni servis funkcionisao.
”Po mom mišljenju on uopće nije haker. Kad bi se gledale hakerske vještine, taj DDoS bi bio na samom dnu. Ako to prevedemo u normalan svijet, kad bismo gledali kriminalce, onaj koji izvodi DDoS napade bi bio onaj koji baci kamen u vjetrobransko staklo i ode. A ovaj takozvani haker iz Zaprešića bi bio onaj koji na nečiji zahtjev unajmi nekoga da četvrtoj osobi ciglom razbije staklo na autu”, objasnio je Carić.
”On je našao biznis model u tome što je ta komunikacija između pravih informatičkih kriminalaca i, recimo to tako, običnih ljudi na dark webu dosta otežana, pa je on napravio jedno sučelje gdje je uz pomoć jedne dosta jednostavne web stranice omogućio ljudima koji žele unajmiti takve usluge, a ne znaju kako to jednostavno napraviti. Pretpostavka je da je on uzeo novac za tu uslugu i onda tu uslugu automatizirano naručio od pravih napadača koji raspolažu infrastrukturom i potrebnim znanjem. Infrastruktura je tu ključna”, pojašnjava Carić.
Naime, Lucijan vidi devetnaestogodišnjaka kao poduzetnika koji je vidio biznis priliku i iskoristio je, bez obzira što je u pitanju ilegalan biznis.
”On je, da tako kažemo, poduzetnik, koji je vidio poslovnu priliku u tome da to naručivanje računalnih napada nije tako jednostavno. Dark web koji se koristi za dogovaranje raznih kriminalnih radnji je malo pretehnički za obične ljude, a on je napravio sučelje u kojem se lijepo ulogirate, unesete da želite napad u nekom trajanju na neku osobu i platite to određeni broj bitcoina, kriptovalute pogodne za takve transakcije”, rekao je Carić.
”Prema svemu što dosad znamo, on uopće nije imao infrastrukturu pa nije ni mogao izvoditi takve napade. Takve napade ne možete raditi s jednog sajta i jednog računala. Za to trebate imati desetke i stotine, pa i stotine tisuća računala koja će moći generirati promet koji je potreban kako bi se napravili ti napadi. Ti DDoS napadi se rade ili ogromnom količinom prometa ili kao paketi kojima se generira jedan promet, ali on zbog svoje specifičnosti začepi komunikaciju. Ne vjerujem da se ovdje radilo o pretjerano sofisticiranim napadima jer to nije toliko velik novac koji se plaćao za napade”, objasnio je Carić.
Što se tiče naplate usluga, tu “uskače” Bitcoin, kriptovaluta koja osigurava anonimne transakcije kojim se ne može ući u trag.
”Bitcoin je nezavisan sustav za razmjenu novca. Ovo je zapravo bilo vrlo jednostavan. Naručitelji su trebali samo otvoriti bitcoin račun, na njega uplatiti novac i prenijeti ga na račun tog 19-godišnjaka. Jedino što se može utvrditi je to da je izvršena uplata i da ju je on primio, ali se ne može utvrditi nikakva komunikacija u tom oblaku. Dakle, može se međusobno prenositi novac, ali se to sve odvija u jednom oblaku koji je vrlo siguran i vrlo zaštićen i samo eventualno možete vidjeti transakcije na kraju. Ako uzmemo u obzir i to da postoje kartice pomoću kojih se taj novac može podići, onda praćenje toga može biti izuzetno komplicirano”, rekao je Carić.
Pojasnio je da se DDoS napadi poduzimaju iz najrazličitijih motiva.
”Često je riječ o osobnim motivima. Jedan motiv može biti nezadovoljstvo sadržajem koji se nalazi na nekom sajtu na način da se osoba ili osobe osjećaju osobno povrijeđeni. Može se raditi i o najobičnijoj osveti i razračunavanju. Motiv može biti i pokušaj eliminacije konkurencije. Takvi napadi omogućavaju da, iako ste mali, ciljate na najveće”, objasnio je Carić.
(balkanandroid/index)
