Revolucija u džepnim računarima kakvi su i naši smartfoni pobrinula se za uključenje smartfona u sve sfere života. Smartfoni su danas zamijenili mnogo toga. Ne tako davno, kupovina dnevnih novina i čitanje uz kaficu skoro svima je bila redovna procedura. Za provjeru mailova bilo je potrebno prvo upaliti računar, sačekati dok se sistem podigne, pa tek onda krenuti sa kucanjem adrese u browseru. Za pregled poslovnih dokumenata valjalo se snalaziti među gomilom papira. Za neke druge aktivnosti trebalo je otići na isto toliko drugih strana. Danas svemu tome možemo pristupiti u par dodira po ekranu svog smartfona i prikupiti bogatstvo informacija, što znači promjene u određenim navikama.
Što se nekada moralo čekati duži vremenski period danas na smartfonu stiže odmah. S tim su nastale i neke promjene društvenih navika, pa tako nema više svakodnevnog odlaska po novo izdanje dnevnih novina, kad usput možete razmijeniti pokoju riječ u prolazu sa susjedom, nego sve što vam treba možete saznati odmah putem raznih web stranica a da ni ne izađete iz kuće. Sve važno što se dogodi na portalima se nađe jako brzo, dok će se isto u dnevnim novinama naći tek u sutrašnjem broju, a do tada će informacija drastično izgubiti na značenju jer su je svi već pročitali na nekom od portala. S vremenom, objava informacija u kratkom periodu postalo je društvena norma. Tako su se norme promijenile i u drugim segmentima života.
Lako je šaliti se sa ovisnosti o pametnim telefonima, međutim, za neke ljude je to pravi problem. Sjedite u kafiću i vidite da za stolom niko ni s kim ne priča jer svako gleda u svoj telefon. U autobusu ste ili tramvaju i sve što vidite oko sebe je gomila ljudi sa smartfonima za koje se čini kao da su im zalijepljeni na ruke. Stojite u redu u prodavnici a neko ko stoji ispred vas još uvijek ne shvata da je došao njegov red jer je bio zauzet, pogađate već, svojim telefonom. Pričate sa sagovornikom i odjednom se zaustavite da biste izvadili telefon iz džepa, čime prioritet dajete telefonu a ne sagovorniku.
Gdje je granica koja se mora povući? Šta smatrate nepristojnim? Da li su smartfoni ljude zaista učinili nekulturnim i sa manjkom manira?
Izbjegavanje neugodnosti u društvu
Zbog toga što imamo smartfone sa sobom cijelo vrijeme, možemo ih iskoristiti za popunjavanje praznina u danu, a mnogo praznina vezano je za neugodnosti u društvu, preciznije rečeno javnosti. Vađenje smartfona iz džepa dok čekate prijatelja u kafiću stavlja psihološku barijeru potencijalnim razgovorima sa strancem, ali vam isto tako obezbjeđuje komfor, ko kaže da uošte morate pričati sa strancem?
Kritike sugeriraju da je manjak vremena provedenog u razmišljanju, zbog čega je niska mentalna aktivnost, može dovesti do problema sa kreativnošću i generalno mentalnim zdravljem. Možda je dobro da ponekad samo sjednete i razmišljate. Možda je recimo sanjarenje korisnije od kratkog videa čovjeka kojeg je udario bik dok je pravio selfi. Teđko je reći sa sigurnošću jer za većinu nas nema jednostavnog načina za mjerenje mentalnog zdravlja, ali je ova pretpostavka ipak vrlo moguća.
Smartfoni također mijenjaju način na koji ornagiziramo i otkazujemo društvene aktivnosti. Da li pričate sa baš svakom osobom koju ste prethodno pozvali na zabavu? Koliko često nazovete nekog radi otkazivanja susreta? Većina ljudi koristi društvene mreže i tekstualne poruke, što je daleko najlakši put za organizaciju grupnih događaja, ali je isto tako lako i otkazati dolazak bez neugodnih susreta licem u lice.
Jesu li rođendanske lestitke preko Facebooka zaista znak pažnje? Je li uredu reći ”možda” i istipkati ono ”sretan rođendan i sve najbolje” u posljednjoj minuti osobi za koju ni sami ne znate šta vam radi u Facebook prijateljima, ili osobi koja vam jeste bitna ali se niste mučili pamtiti datum jer ćete to ostaviti Facebooku? Koliki je utjecaj toga na društvene odnose? Je li bolje to ili pojaviti se nakratko i smisliti izgovor za raniji odlazak?
Može se reći da sposobnost da ove stvari radimo preko smartfona uklanja potrebu za razvojem socijalnih vještina. Što je manje socijaliziranja licem u lice, to je niži nivo društvene inteligencije u takvim situacijama, i tada se može vrlo lako vidjeti koliko negativan uticaj ovdje imaju smartfoni.
Gdje se mora povući granica?
Kao što svi znamo, postoji mnogo studija o negativnoj opsesiji smartfonima. Odličan primjer nalazimo u studiji Mobile Consumer Habits iz zadnje godine koja u kratkim crtama pokazuje u kojim situacijama su odrasli u SAD-u priznali da koriste smartfone:
– 55% koristi smartfone u toku vožnje
– 35% u kinu
– 33% na večeri
– 19% u vjerskoj instituciji
– 12% u toku tuširanja
– 9% u toku seksa
Koristiti smartfon dok vozite čini vas jako opasnim po druge učesnike u saobraćaju i zbog toga se svuda po svijetu donose zakoni protiv toga.
Večina ostalih stavki s liste vezana je za društvene manire. Buđenje ekrana smartfona u kinu može frustrirati i dekoncentrisati, ili kad neko digne telefon da bi snimio nastup benda uživo, što će kasnije biti snimak koji je otvoren samo jednom i nikad više. Mnogo ljudi takvo ponašanje smatra nepristojnim kod drugih ljudi, dok istovremeno te aršine neće primijeniti na sebe.
Korištenje smartfona mnogo je prihvatljivije kod mlađe populacije. Korisnici starosti 18-34 godine koriste smartfone češće i u više situacija. Kod njih se korištenje smartfona u toku seksa podiže na 20% ali ih možda koriste da bi snimili akciju? Studija te detalje nije iznijela ali ako su tada na Facebooku ili igraju Candy Crush, to bi se definitivno moglo okarakterisati kao ozbiljan problem.
Kako koristite vaš skartfon n u privatnosti vašeg doma je vaša stva r ali bi se većina složila da je stalno korištenje u javnosti u najmanju ruku iritirajuće. Možda na neke pozive morate odgovoriti jer je u pitanju nešto konkretno što se ne smije odgoditi ali to nije oravdanje za prekid komunikacije da biste na vašem smartfonu otišli na Facebook radi vršljanja po news feedu. Neki ljudi će presjediti cijelu noć s telefonom u ruci i samo otprilike znati sadržaj komunikacije ljudi sa kojima sjede za istim stolom.
Zašto potreba za stalnom internet konekcijom preko smartfona bude preča od potrebe za dobrim starim face-to-face razgovorom?
Ne krivite smartfon
Smartfon je zapravo samo dobar alat koji, između ostalog, posao internet povezivanja dobro obavlja. Suptilna prisila ili nagon koji tjera ljude da svako malo provjeravaju svoj smartfon uglavnom je vezana za društvene medije, email ili web pretraživanje. U manjem broju slučajeva, može producirati i ovisnost o kockanju ili igrama.
Izgleda pretjerano reći da smartfoni ubijaju društvene vještine jer ih ljudi ne mogu ignorisati i koristiti ih samo po stvarnoj potrebi. Korištenje smartfona od strane jedne osobe unutar grupe pokreće talas, oni su dali svima drugima priliku da provjeravaju svoje smartfone, što je bolje nego samo sjediti i ništa ne raditi. Neki ljudi prepoznaju da je neprihvatljno provjeravati telefone na poslu, ali će to ipak uraditi kad odu na pauzu u toalet ili u bar na piće.
Koliko često vi provjeravate vaš smartfon na poslu i zaista nađete nešto zbog čega je smartfon vrijedilo provjeriti? Da li će se ovo proširiti dalje za narednu generaciju koja odrasta sa smartfonima? Da li možemo izgubiti društvene vještine zbog manjka prakse?
(androidauthority)
