
Prije nekih 6 godina, malo ko je mogao predvidjeti epohalni rast popularnosti Android platforme. Tada se Google borio sa ekonomskih problemima a potreba za nečim što bi Googleu dalo snagu je bila evidentna. Tu ulogu dobio je Android i danas u 2014. godini možemo reći da je ta uloga sjajno odigrana. Prvi smartfon sa Androidom bio je HTC Dream (T-Mobile G1), koji je posjedovao i autor ovog članka. Ovaj smartfon je imao dobar odziv tržišta ali ni blizu dovoljan da bi se mogao smatrati ubicom iPhonea koji je tada harao mobilnim svijetom.
Mnogi ljudi nisu blagonaklono gledali ni na Chrome jer mu je trebalo 4 mjeseca za ostvarenje 1% učešća na tržištu web browsera. Ni na berzama stvari nisu stajale mnogo bolje s obzirom da su cijene Googleovih dionica ostvarile nagli pad i nisu počele s oporavkom sve do početka 2009. godine.
Danas, nakon 5 godina, vidimo potpuno drugačiji pejzaž mobilne industrije u kojem Google prilično uživa, a kako i ne bi kad Android drži nadmoćnih 84,7% svjetskog tržišta u drugom kvartalu 2014. godine. Google ne ostvaruje uspjeh samo sa Androidom, tu je i Chrome koji ima 45% udjela na tržištu web browsera. Iako Google izgleda jači i bogatiji nego ikad, budućnost Androida nije u potpunosti najsvjetlija, a za opuštanje nema puno prostora. Biti ubjedljivo prvi ne znači da se onaj ko je prvi može uljuljkati u zimski san zbog ubjeđenja da ga konkurencija ne može stići.
Na svojoj koži najbolje je to osjetila Nokia koja je, nakon spavanja da dalekom prvom mjestu, u zadnjim godinama otišla na margine mobilne industrije i to je pad koji se smatra najvećim padom jedne velike kompanije u modernoj historiji. No, za Google primjer Nokie predstavlja korisnu lekciju jer je daleko bolje učiti na tuđim greškama nego na vlastitim.
Koliko je profitabilna Android scena?
Nijedna kompanija nije profitirala od invazije Androida kao Samsung. Samsung je trenutno ubjedljivo vodeći na svjetskom tržištu mobilnih uređaja, no, ta je dominacija pod prijetnjom. Na osnovu rezultata iz drugog kvartala ove godine je vidljivo da profit mobilne divizije opada. Iako još nije vrijeme za paniku, Samsung je ipak uspio napraviti više od 6 milijardi dolara profita, od čega je većina došla od prodaje smartfona. S druge strane, profit mobilne divizije opada brže, posebno ako se shvati da je profit u odnosu na isti kvartal prošle godine pao za čak 25%.
Prva zvijezda Androida bio je HTC, koji je napravio već pomenuti HTC Dream (T-Mobile G1). Kasnije su uslijedili modeli poput HTC Hero, Desire, Desire HD, Sensation, ali uprkos tome se zadnjih par godina nalaze u dosta teškoj situaciji. HTC One M8 kompaniju je uspio vratiti na profitabilnu stranu bilansa uspjeha sa cifrom od 75 miliona dolara u zadnjem kvartalu, ali brojevi prodatih uređaja i dalje opadaju.
Sony se već neko vrijeme bori za izlazak iz kategorije ostalih i povratak u top 5 proizvođača sa modelima iz Xperia Z premium linije i ubrzanim tempom predstavljanja novih vodećih uređaja svakih 6 mjeseci umjesto godinu dana kako rade i ostali jači proizvođači. Iako za takvu strategiju ima i argumenata i protivargumenata, činjenica je da ona i dalje Soniju ne donosi dovoljnu zaradu za prelazak na zelenu granu jer je Sonijeva mobilna dovizija u zadnjem kvartalu ostvarila gubitak od 26 miliona dolara. Imao je Sony i protifabilnih perioda, no to nije efektivno zdrav profit jer nije ostvaren povećanjem prodaje nego pozitivnim kursnim razlikama na osnovu prodaje poslovnog objekta. Budućnost za Sony ne izgleda lijepo jer i sam Sony predviđa gubitke u poslovanju sa smartfonima.
Da ne bi bilo da svi profitabilni proizvođači posluju sa negativnim rezultatom pobrinuo se LG koji uspijeva ostati na pozitivnoj strani uspješnosti sa profitom mobilne divizije od 83,4 miliona dolara u drugom kvartalu, što je prvi profit nakon dužeg vremena i, što je najbitnije, ostvaren je povećanjem prodaje za 16%.
Što se tiče Nokie sa početka priče koja je sada pod okriljem Microsofta, prema izvještajima kompanije prodato je 5.8 miliona telefona u parcijalnom kvartalu otkad je preuzeta od strane Microsofta, što se čini malim povećanjem u odnosu na isti kvartal prošle godine. No, treba imati na umu da je taj uspjeh baziran na budžetskim uređajima i uređajima srednje klase, pa stoga ne iznenađuje što je najprodavaniji model tada najjeftiniji Lumia 520.
Novi momenti
Svi veći proizvođači smartfona suočavaju se sa istim izazovima. Vidjeli smo kako je sve veća dostupnost smartfona prisilila proizvođače na povećanu orijentaciju na jeftinije uređaje, te se proizvođačima nametnuo izbor između nižih cijena i snage brenda ako žele da se istaknu od drugih i da istovremeno imaju kompletnu ponudu proizvoda. Nadmoćna većina rasta smartfona ostvarena je na tržištima u razvoju, među kojima su najznačajnija tržišta Kine i Indije.
Kinesko pitanje
Možda nas ne bi trebalo iznenađivati što sve više proizvođača iz Kine ulazi u potjeru za što većim dijelom tržišnog kolača. Lenovo je kupio Motorolu nakon ulaska na tržište budžetskih uređaja. Također, ne treba potcjenjivati ni uređaje Lenova u višoj klasi koji su se pokazali prilično dobrim, poput Lenova K900 kojeg smo testirali. Xiaomi je u Kini zasjeo na najviše mjesto po broju isporučenih uređaja u posljednjem kvartalu sa učešćem od 14%. ZTE, Huawei, Alcatel, te novajlije poput Oppa i OnePlusa također konkurenciji zadaju glavobolje.
Veliko pitanje je: koliko su ove kompanije profitabilne? Na to je jako teško odgovoriti jer ove kompanije ne segmentiraju uvijek izvještaje po divizijama. Međutim, ono što znamo je da se broj isporučenih smartfona Huaweia i Lenova na svjetskom nivou ubrzano povećava, čime su zaradili treće i četvrto mjesto u drugom kvartalu 2014. godine, odmah iza Samsunga i Applea. Alcatelu također cvjetaju ruže zahvaljujući rekordnom broju prodatih uređaja u drugom kvartalu 2014. godine, što je Alcatelu dovoljno za ostvarenje 4% tržišnom učešća na svjetskom tržištu te predstavlja rast od čak 40%. ZTE je uspio ostvariti profit veći od 100 miliona dolara u zadnjem kvartalu ali ne znamo koliko se od toga može pripisati prodaji smartfona.
Xiaomi svakim danom prodaje impresivne brojeve uređaja, te je tako ova kompanija ostvarila 5.31 milion dolara prihoda u prvoj polovini 2014. godine, ali detalji o samom profitu i dalje nisu poznati. Po određenim krugovima se špekurira da su im marže jako niske, prema čemu Xiaomi zapravo ni ne ostvaruje neki značajan profit. Profit je također nepoznanica za Oppo i OnePlus.
Jedna kompanija za koju znamo da ne ostvaruje profit u Kini je Google. Ova kompanija odbija cenzuriranje rezultata tražilice nakon hakerskog napada, što je dovelo do određenih nesuglasica čiji je rezultat bio zabrana određenih Googleovih usluga na kineskom tržištu. Iako je Android dominantna platforma u Kini, Google ne ostvaruje prihode od prodaje sadržaja putem smartfona kao što radi u ostatku svijeta.
Nikada više, na greškama se uči
Google ne želi biti odsječen od drugog tržišta ovako kako se desilo u Kini i to je cijela priča iza Android One programa. Indijski proizvođači kao što su Micromax, Karbonn i Lava drže veliki tržišni udio na indijskom tržištu. Sada Google počinje sa stimuliranjem prodaje Android One uređaja kroz partnerstva sa ovim kompanijama jer želi osigurati to da oni sa sobom nose Googleove usluge. Program Android One također omogućava smanjenje fragmentiranosti koja je inače slaba tačka Androida.
Da li se interesi razilaze?
U samom srcu Androida je uvijek bila prisutna neka vrsta raskola. Google i proizvođači jednostavno ne žele iste stvari. Proizvođači žele da prodaju uređaje i da naprave što veći profit na osnovu hardvera uz oslanjanje na Android. S druge stane, Google samo želi svoje usluge na što više uređaja da bi mogli zarađivati više od reklamiranja. Google jedino može zadržati svoju poziciju na vrhu tržišta pretraživača tako što će nastaviti da izvlači velike količine podataka od nas, a sve to da bi se dobio uvid u potebe drugih i na osnovu toga provodio marketing strategiju.
Kako upotreba interneta putem mobilnih uređaja sve više raste, Android je za Google predstavljao pametan put za održavanje dominacije. Umjesto plaćanja velikih iznosa novca kompanijama poput Applea da bi bio podrazumjevani pretraživač (Default Search Provider), Google je kompanijama dao platformu na korištenje. Google im je zapravo dao isti prijedlog koji nudi i nama: možete imati ovaj sjajni, besplatni softver, ali nam morate dopustiti da koristimo naše usluge i da prikupljamo informacije od vas.
Google je imao težak zadatak u smislu snižavanja cijena hardvera sa Nexus linijom uređaja i Motorolom, bez istovremenog pogoršanja odnosa sa proizvođačima. Samsung je pokušao nuditi svoje usluge no to je jako blijedo u odnosu na ono što Googleove usluge nude. Bez obzira na sve, Samsung i dalje ostvaruje profit, barem za sada.
Moglo bi doći vrijeme kad će kompanije shvatiti da se njihovi interesi razilaze, te da Android ne može više dostaviti ono što im treba, kao što bi moglo doći i vrijeme u kojem bi ljudi više cijenili privatnost od Googleovih usluga.
Možda je jednostavno kasno za proizvođače kao što su HTC, LG i Sony da se polako odvoje od Androida, a neuspjeh sa Windows Phoneom tome ne ide nimalo u korist. Njihove sudbine vezane su za Android, zbog čega se pitamo koliko je njihova pregovaračka pozicija jaka u odnosu na Google? Ne treba zaboraviti ni proizvođače u Kini i Indiji koji mogu oboriti cijene hardvera a da pri tome ne trebaju miješanje Googlea u softverski dio.
Android u skorije vrijeme vjerovatno neće biti ugrožen od strane nekog drugog operativnog sistema ali borba za kontrolu platforme će se definitivno rasplamsavati. Google mora nastaviti biti pametan i inovativan, mora nastaviti dodavati stvarnu vrijednost za krajnje korisnike i mora nastaviti gledati iza sebe.
(androidauthority.com)

























