Home Recenzije OnePlus One recenzija i test

OnePlus One recenzija i test

OnePlus One

One je prvi, i zasad jedini telefon kineske firme OnePlus. Takođe je prvi telefon koji tvornički dolazi sa Cyanogenmod Firmware-om (Open-Source operativni sistem baziran na Androidu), ali nije tvornički root-an (iako se ne gubi garancija ukoliko ga korisnik sam rootuje). CEO kompanije OnePlus je Pete Lau, bivši potpredsjednik kineskog proizvođača Oppo, koji je napustio tu poziciju i kreirao sopstvenu kompaniju, „da bi napravio telefon kakav je oduvijek želio“. Očigledno, njegova želja nije bila bilo kakav telefon, One je uređaj koji je uporediv sa vrhom ponude konkurencije – Nexus 5, Samsung Galaxy S5, HTC One (M8),  itd.

Zbog politike OnePlus kompanije (više o tome malo kasnije), One možete naručiti isključivo preko njihovog sajta, još uvijek samo sa pozivnicom (njihov način upravljanja potražnjom koja je veća nego su oni u stanju isporučiti telefona kao nov igrač na tržištu), i isključivo ukoliko imate adresu (svoju ili prijatelja/porodicu) u jednoj od podržanih država. Za tržište EU, uređaji se šalju iz Velike Britanije.

Sadržaj kutije

Isporučeni paket sadrži kutiju sa samim telefonom, i punjač, koji dolazi u drugoj kutiji (razlog za ovo je što su svi telefoni jednaki, a samo punjač je različit u Velikoj Britaniji i Švicarskoj, pa se onda lako pošiljci doda odgovarajući punjač u zavisnosti od adrese). Osim telefona, „veća kutija“ sadrži još i USB kabl (za punjač/računar) i iglu za otvaranje slota za karticu. Na slici je prikazan sav sadržaj vrećice koja je stigla poštom:

Zaštitnu foliju sa ekrana sam ostavio na unutrašnjoj strani poklopca unutrašnje kutije, pošto sadrži broj za koji piše da je važan ukoliko bude potrebno ostvarivati pravo na garanciju.

Video snimak samog otpakivanja pogledajte ovdje.

OnePlus One - Izgled - 01

Hardver

Pored karakteristika koje su već pobrojane u tabeli, ono što ima smisla izdvojiti kod hardvera je subjektivni osjećaj izrade i funkcionisanja telefona.

Ekran je prekriven sa gorilla glass ili ekvivalentom nakon više od mjesec dana korištenja nema nikakvih tragova ogrebotina. Sjajan detalj, koji sam pokušao uhvatiti na nekim slikama, je da na samom rubu ekrana postoji veoma mala izbočina, koja čuva staklo, odnosno rub stakla, gdje je najosjetljivije, od oštećenja, a u isto vrijeme daje mnogo sigurniji osjećaj stabilnosti kada se telefon drži u ruci, dok sam kog Galaxy S4 stalno imao osjećaj da će da isklizne.

Galerija slika uređaja

Zadnja strana ove verzije telefona (sa 64GB) je tamna, i nosi naziv „Sandstone black“, u slobodnom prevodu kameno-pješčana crna. Površina je tamno sive boje i na dodir stvarno odaje osjećaj površine onog pljosnatog, blago hrapavog kamena koji se koristi za „žabice“ na vodi, i obično je iste boje. 1+ logo i tekst na zadnjoj strani su ugravirani/izrezbareni. Izrezi za dugmiće i konektore, kao i za sim karticu su veoma precizni, kada je otvor sim kartice zatvoren, skoro je nemoguće vidjeti rub otvora. Konektori su takođe kvalitetni, i ne odaju osjećaj lakog rasklimavanja i gubljenja kontakta u skorijoj budućnosti.

Spoj kućišta i ekrana je izveden malo čudno, nema staklo od ruba do ruba, nego postoji metalni (ili metalizirani) rub koji je malo iza i oko stakla. Ovo je po mom ukusu estetski lošija izvedba nego kod konkurencije (Galaxy, iPhone, HTC M8 itd), ali je vrlo praktično jer je rub ekrana udaljen od najvjerovatnijeg mjesta udara, a ukoliko se telefon stavi u TPU (silikonsku) zaštitu, ovaj detalj se više uopšte ne vidi, a zaštita može mnogo bolje da zaštiti ekran bez da mora da visoko prelazi njegov rub, i ovaj dizajn izgleda kao da je rađen sa naumom da poboljša zaštitni faktor silikonskih zaštita.

OnePlus One - Izgled - 19

Što se tiče samog telefoniranja, zvuk je potpuno ok, telefon se ponaša očekivano, a sa 3 mikrofona trebalo bi da u zadovoljavajućoj mjeri filtrira pozadinski šum i galamu, što nisam imao prilike istestirati. Prijem mreže je odličan, nije mi se desilo da nemam pokrivenost negdje gdje sam je prije imao sa S4 (zapravo nikad nisam bio bez signala ni sa jednim od njih), a internet funkcioniše bolje, mada je teško reći da je to bolji hardver, jer Cyanogen ima prebacivanje LTE on-off il 2G-3G mod iz brzog menija za podešavanja koji je u notifikacionom centru Androida (izvlači se odozgo), tako da ako ne radi 3G, jednim potezom upalim LTE ili ugasim-upalim 3G i proradi.

Kamera

Senzor kamere je 13 MEGAPIXEL SONY EXMOR IMX214, sa f/2.0 aperturom, koja daje poprilično dobre rezultate sa slabijim svjetlom. Prednja kamera je 5 megapiksela i takođe je natprosječno dobra. Obje kamere imaju jako široko vidno polje, što može biti i vrlina i mana, u zavisnosti šta volite i šta pokušavate da slikate, ali iz dosadašnjeg iskustva mogu reći da je distorzija u uglovima slika poprilično mala s obzirom na ugao i aperturu kamere. Radi poređenja, skoro sve slike iz galerije sam radio sa One i sa Canon 550d DSL fotoaparatom, koji je daleko iznad svega što je moguće uslikati bilo kojim telefonom (pa makar isti imao i 42 megapiksela), što bi trebalo dati dobar osjećaj za kvalitet fotografija sa One. Naravno, to će dati i sjajan osjećaj koliko bi kamera mogla biti bolja, ali ovdje se radi o kameri u telefonu koji je čitav bar dva puta jeftiniji od samog fotoaparata, imajte to na umu kada budete sami prosuđivali kvalitet slika.

Slike slikane telefonom:

Referentne slike sa Canon EOS 550d:

Softver kamere je više nego odličan. Dopušta automatizovano pravljenje HDR slika, podešavanja su jednostavna i brza, a video je moguće snimati u 4k rezoluciji, ili čak 120FPS slow motion pri 720 rezoluciji, ili 60FPS u full HD, što je stvarno sjajno.

Video snimci (normal, slow motion, 4k):

[youtube id=”2LjwnVgYe-Y” width=”610″ height=”350″]

[youtube id=”gk13iRV_8Zk” width=”610″ height=”350″]

[youtube id=”OpJmuXJC7sc” width=”610″ height=”350″]

Primjeri HDR slikanih telefonom:

Softver

Telefon dolazi sa Cyanogen 11S verzijom Androida, za koju sam odmah po spajanju na internet dobio nekoliko apdejta, i kasnije tokom idućih mjesec dana je izašlo 2 ili 3 apdejta. Nakon Samsungovog TouchWiz, Cyanogen izgleda sjajno, nema Samsungove šminke, ali je brz, jednostavan, ima odličan launcher (Trebuchet) koji mi je draži nego Google Now, jer ima sve iste mogućnosti, uključujući i Google Now stranicu, plus mnoštvo podešavanja koje Google Now nema. Sam Cyanogen ima stvarno mnoštvo podešavanja, a meni je posebno drag meni za brza podešavanja koji se dobija ako se notification bar povuče sa skroz desnog gornjeg ugla ekrana (mada se i ovo može isključiti/podesiti): Podešavati se može stvarno svašta, od dopuštenih uglova rotacije ekrana (moguće je uključiti da se rotira kada se drži i naopako), preko boja led lampice koja obavještava o porukama, stanju baterije i sl, pa do ponašanja kapacitivnih dugmića ispod ekrana i gestures koji rade kada je telefon zaključan/u sleep modu. Inače, moguće je takođe isključiti kapacitivne dugmiće i uključiti on-screen, kao npr na Asus Nexus 7 2013 tabletu ili jeftinijim telefonima. Galerija screenshota podešavanja:

Moguće je mijenjati teme korisničkog interfejsa, a svi screenshoti su sa temom koju sam kupio za 1 eur (nije defaultna). Što se tiče aplikacije za pozive i poruke, ona je sjajna, jednostavna, pregledna i brza. Jedina zamjerka je što se u toku poziva ne može koristiti paste da se ukucaju DTMF kodovi (meni treba kad god hoću da se uključim na konferenciju preko mobilnog telefona, što je kad god mislim da ću morati izlaziti iz kuće u toku sastanka, poprilično često). Ovo nije baš velika zamjerka, jer je to funkcionalnost koju jako mali broj korisnika treba, a ovo je telefon koji je pravljen da bude odličan za većinu. Galerija screenshota dialera i sms:

Jedini prigovor koji ja lično imam na većini Android uređaja u poređenju sa Samsungom je tastatura. Na One je tastatura veoma dobra, natprosječno za podrazumijevanu na Andoridu – podržava Srpski i Hrvatski (Srpski samo ćirilica), uči riječi koje koristite, može se tipkati „prevlačenjem“ (swype), jezik se veoma lako mijenja zadržavanjem space tastera, i ima voice recognition typing. Jedini nedostatak u odnosu na Samsungovu je što Samsung može istovremeno da koristi više jezika, tako da nema problema sa rečenicama gdje koristite par engleskih riječi, i ne treba mijenjati jezik tastature kada pišete na drugom jeziku, što je meni bilo veoma korisno jer intenzivno komuniciram na tri različita jezika i prebacivanje jezika za swype tipkanje svaki put dosadi. I na kraju priče o softveru, mala preporuka budućim vlasnicima: Telefon ne dolazi „rootan“ ali nije zabranjeno rootati ga niti se gubi garancija. Problem je što ga za to treba formatirati i izgubiti sve podatke, pa preporučujem da skinete toolkit za rootanje odavde i uradite to čim dobijete telefon (ko nije siguran nega zamoli ili plati nekoga ko zna). Rootanje je korisno jer možete npr napraviti full backup sa Titanium Backup ili recimo hakovati igrice ako vam to pričinjava zadovoljstvo.

Utisci u radu

Pošto sam o prijemu mreže i kvaliteti zvuka već pisao u hardveru, ovdje ću još porkiti performanse i trajanje baterije. Telefon je s pravom nazvan „flagship killer“, to potvrđuju ne samo benčmarci, nego se osjeti da je moćan kada se koristi bilo kakva zahtjevnija aplikacija (a znam da su zahtjevnije samo zato jer su grijale Samsunga, ili ga usporavale). One je zvjer, čak i kada se koristi za igranje igrica ne grije se ni blizu kao Galaxy S4, bude topao oko kamere (kamera je uokvirena nekim materijalom koji bolje provodi toplotu van), ali i One troši bateriju kada se koristi za igranje igrica, jer ipak ima veoma jak hardver, što brzo crpi i njegovu veliku bateriju (3100 mAh). Po ANTUTU benčmarku je trenutno najbolji:

Što se tiče same baterije, ona je takođe dobro „pogođena“ i mislim da će skoro svim korisnicima bez problema držati najmanje jedan dan. Kod mene je u normalnoj upotrebi bez problema prevaljivala čitav dan, čak i ako ga punim samo 2 sata ujutro i ne punim do sutra ujutro. Galerija screenshota trajanja baterije:

Na trajanje baterije značajno utiču korištenje GPS i LTE, što je na ovom telefonu zahvaljujući Quick Settings meniju podesivo u jednom potezu, dovoljan je jedan dodir da se GPS prebaci u Battery Saving, ili da se isključi LTE. Ja lično LTE uključujem samo kad mi zatreba, ili mi 3G „stane“ jer se nalazim u području pokrivenim samo LTE signalom. Kada se sve drži uključeno, Wireless, Bluetooth, GPS u High Precision i LTE, onda One može da izdrži čitav dan ako koristite noć za punjenje, dakle od jutra do mraka. U poređenju sa Samsungom S4, ovo je oko 2x bolje, jer sam njega svaki dan punio još pred kraj radnog vremena između 15 i 17 sati da bi preživio do spavanja.

Zaključak

Za cijenu od 269 (16GB), odnosno 300 evra (64 GB), One je više nego odličan telefon. Bolji teško možete kupiti i za mnogo više, možda čak i duplo novca. Moja lična preporuka je da 16GB model izbjegavate u širokom luku, jer ovaj telefon može da potroši gigabajt sa dva minuta snimljenog videa u višem kvalitetu, a bez dodatnog slota za kartice, 16GB se napuni vrlo brzo i bez kamere. S druge strane, 64GB ostavlja mnogo prostora za slike i velike aplikacije, i malo ko će u razumnom periodu upotrebe telefona (godinu do dvije) ostati bez prostora na ovom telefonu, što potpuno opravdava nedostatak slota za karticu – telefon raspolaže sa dovoljno memorije, koja je dovoljno brza i nema komplikacija koju donose dvije lokacije (presnimavanje aplikacija, usporavanja, nedostatak autostarta i sl. kod kartica). Iako možda naoko nije prepoznatljiv ili čak privlačan kao modeli poznatih brendova, One je pravi premium telefon, i ja sam veoma zadovoljan njime, bez planova da se vraćam Samsungu. Jedina razumna konkurencija trenutno je Note 4, koji izgleda odlično i siguran sam da je bolji uređaj (ili je bar mrtva trka), ali kada se uporedi cijena sa One, siguran sam da ne može biti toliko bolji. Nemojte biti zavarani jeftinijom cijenom, ovde se nije pravio kompromis sa kvalitetom da bi se spustila cijena. Telefon jednostavno košta koliko košta, odnosno koliko je koštao da se napravi. Ni drugi telefoni ne koštaju više u izradi, ali su mnogo skuplji u prodaji. Razlog za to je vrlo jednostavan – kada kupujete Samsung, plaćate ne samo uređaj, nego i čitavu distributivnu mrežu, veliku mašineriju koja prodaje te telefone preko raznih distributera, putem raznih telekom operatora, veliku marketing mašinu koja ih promoviše, skupe advokate koji se bore za patente, kazne koje Apple i Samsung plaćaju jedni drugima… To sve košta mnogo novca, u nekim slučajevima košta više nego sam proizvod. OnePlus je firma koja ne reklamira svoj telefon, već se uzda da će korisnici poput mene preporučiti uređaj jedni drugima, nema distributera koji se „ugrađuju“ u cijenu, i ima jednostavan i jeftin sistem direktne prodaje. Zato je moguće uređaj koji je „na ravna koplja“ sa najboljim uređajima na tržištu dobiti upola cijene. Nedostatak za čitaoce Balkanandroida može biti što se telefon ne prodaje van tržišta Azije, Amerike i EU, ali vjerujem da većina ima nekoga u EU na čiju adresu može poručiti uređaj – uz napomenu, One prestao da se prodaje preko sistema pozivnica i moguće ga je naručiti u pretprodaji.

Za Balkan Android, recenziju pripremio Goran Obradović.