Home Recenzije Sony Xperia M2 recenzija

Sony Xperia M2 recenzija

Ponukan iznenadnim uspjehom Motorolinih uređaja  Moto E i G,  kao LG-eve L serije budžetskih telefona koji nude mnogo za uloženi novac, logično je da je i japanski Sony poželio ozbiljnije ući u utakmicu za naklonost potrošača tog segmenta.  Za osvajanje vrha tog segmenta Motorola je poslala Moto G, LG je poslao L90 a uređaj s istom ulogom iz Sonija je Xperia M2. Nasljednik Xperie M je u odnosu na prethodnika ostvario veliki napredak. Skok za skoro cijeli inč u velicini ekrana, poboljšanje kamere kao i 2 jezgre više nije za zanemariti. Ni mi sve ovo nismo mogli zanemariti pa je tako nastala Sony Xperia M2 recenzija .

Xperia M2 proizvodi se u 3 verzije: crnoj, bijeloj i ljubičastoj. Naš testni model je bijele boje.

Karakteristike

Ekran Sony Xperia M2 uređaja je veličine 4,8 inča sa rezolucijom od 540 x 960 piksela. Iako bi neki voljeli vidjeti 720p rezoluciju, moramo reći da ni u jednom momentu u toku testa nismo imali osjećaj da je rezolucija nedovoljna.

Čipset koji pokreće Xperiu M2 je 4-jezgreni Qualcomm Snapdragon 400 na 1.2 GHz  u kombinaciji sa Adreno 305 grafikom i 1 GB radne memorije (840 MB korisniku dostupno), koji u M2 postiže bolje rezultate na benchmark testovima nego neki uređaji drugih proizvođača sa istim čipsetom. Odziv korisničkog interfejsa je prilično dobar i M2 nam u tom aspektu nije pokazao ništa manje od fluidnosti. Interna memorija iznosi 8 GB od čega je korisniku dostupno 5 GB a može se proširiti putem microSD memori kartice veličine do 32 GB.

Zadnja kamera je rezolucije 8 megapiksela sa autofokusom i LED blicem a prednja kamera je malo niske rezolucije od 0,3 megapiksela.

Baterija u telefonu je 2300 mAh koja se pokazala jako dobro u toku testa.

sony m2 specifikacije

Dizajn i izrada

Sony je oduvijek znao dizajnirati telefone, što Xperia M2 samo iznova potvrđuje. Iako je M2 veći od većine uređaja sa istom veličinom ekrana, rad jednom rukom je bio moguć i komforan zbog tipki koje se nalaze na ekranu a ne ispod njega. Mišljenja oko dileme da li tipke trebaju biti na ekranu ili ispod ekrana su podijeljena, međutim za M2 su tipke na ekranu odigrale presudnu ulogu jer bi u suprotnom slučaju rad jednom rukom bio otežan, ako ne i nemoguć. Inače, ako se izuzme prostor sa tipkama, veličina ekrana iznosi 4,65″.

Xperia M2 je u potpunosti izrađen od plastike, ali uprkos tome izgleda kao uređaj visoke klase zbog čega Soniju moramo odati priznanje. Na prednjoj strani iznad ekrana se nalazi slušalica za pozive koja je okružena senzorima svjetlosti i blizine sa lijeve te prednjom kamerom sa desne strane. U toku upotrebe primijetit ćete da je između senzora i slušalice mala notifikacijska lampica koja svijetli različitim bojama u ovisnosti od tipa aktivnosti.

Prostor ispod ekrana izgleda prazan, međutim Sony je i taj dio pripazio te je po sredini postavio trakicu koja svijetli istom bojom kao i izabrana boja teme interfejsa (o tome ćemo malo kasnije).

Na lijevoj strani je sjajna ukransa lajsna na kojoj se može vidjeti usamljeni mikro USB port. Situacija je drukčija na desnoj strani uređaja. Na sredini je locirana velika okrugla tipka za paljenje i aktiviranje telefona, malo ispod nje nalazi se klackalica za pojačanje i smanjenje zvuka te tipka za kameru (okidač). Sveukupno, ovakav raspored tipki nam se svidio, tipku za buđenje (koju na drugim uređajima inače morate napipavati na sreću) možete naći odmah bez gledanja u uređaj a tipka za kameru je na M2 prisutna iako većina proizvođača tu tipku izbacuje iz upotrebe, vjerovatno radi smanjenja troškova proizvodnje.

Mislimo da je Sony ponosnim vlasnicima M2 napravio veliku uslugu ugođaju fotografisanja te je samim stavljanjem tipke Xperiu M2 barem malo primakao namjenskim fotoaparatima.

U gornjem dijelu desne lajsne elegantno su skriveni slotovi za SIM karticu i memori karticu. Xperia M2 prima samo mikro SIM kartice tako da SIM kartica standardne veličine kod ovog modela neće proći.

Na gornjem dijelu nalazi se samo priključak za slušalice a donji dio na prvi pogled djeluje potpuno prazan a zapravo se iza elegantno urađene rešetke kriju zvučnik i mikrofon. Pohvalno je što Sony nije pošao za ostalima i stavio zvučnik na zadnju stranu nego je umjesto toga odabrao neku od strana pošto se time izbjegava nenamjerno prigušivanje zvuka kad je uređaj stavljen na ravnu površinu.

Sada idemo na zadnji dio uređaja. Na prvi pogled učinilo nam se da je zadnji dio izrađen od stakla dok nismo detaljnijim pregledom utvrdili da je u pitanju reflektivna plastika, što uopšte nije razočarenje jer je kvalitetno urađena. Na crnim verzijama uređaja zadnji dio je pravi magnet za otiske prstiju, dok se na našoj bijeloj verziji zbog boje tragovi prstiju skoro ni ne vide.

Na gornjem dijelu u sredini je locirana glavna kamera od 8 megapiksela kojoj društvo prave LED blic i sekundardni mikrofon za smanjenje buke.

Sony također slijedi sada već ustaljeni trend sa poklopcem baterije koji se ne može skidati, tako da je bateriju nemoguće mijenjati bez kompleksnije intervencije.

Sveukupno, uređaj Sony Xperia M2  je dizajnom i izradom pobrao simpatije.

Ekran

Kako smo već naveli, Sony Xperia M2 ima TFT ekran veličine 4,8 inča rezolucije 540 x 960. Kvalitet prikaza i gustina ekrana od 229 piksela po inču sasvim su pristojni i bez zamjerki. Uglovi gledanja u odlični, sa malim gubitkom kontrasta i promjenom boje kad ne gledate direktno u ekran, dok je  svjetlina ekrana odlična. Čitljivost na suncu nije najbolja ali je definitivno prihvatljiva pošto sve na ekranu i dalje ostaje vidljivo.

sony m2 vidljivost sunce

Za zaštitu ekrana brine se Corning Gorilla Glass staklo treće generacije. Iako je u pravilu granica od 4,7 inča krajnja granica komfornog korišteja jednom rukom, Sony Xperia M2 je izuzetak od tog pravila zbog tipki koje se nalaze na samom ekranu a ne ispod njega, čime je eliminisana potreba protezanja palca na dio ispod ekrana.

Telefonija

Naša Xperia M2 se dobro pokazala u prijemu mreže, a gubici signala zabilježeni su jedino u ekstremnim uslovima.

Što se tiče poziva, zvuk u slušalici je vrlo glasan i čuje se dobro čak i u vrlo bučnom okruženju. Jasnoća zvuka je dovoljno dobra, na drugoj strani veze također a vibracija je jaka.

Uočili smo malo povremeno kašnjenje u paljenju ekrana nakon odmicanja od uha. Naime, nakon odmicanja od uha ekranu su nekad potrebne 2 sekunde da se aktivira.

Zvuk

Kvaliteta zvuka preko zvučnika je vrlo dobra. Zvuk je čist i ugodan a distorzije nije bilo ni u tragovima.

Glasnoća zvučnika je prosječna, međutim ako se uključe ekskluzivne Sonijeve opcije xLoud i Clear Phase onda glasnoća postaje vrlo pristojna. Preporučuje se da se prilikom korištenja ovih opcija nivo glasnoće zvučnika ne drži stalno na maksimumu nego jedan nivo niže, pošto dugoročno može doći do oštećenja zvučnika ako je nivo stalno na maksimumu. Naravno, izuzetak su slučajevi kada je sadržaj koji se reproducira pretih.

Kvaliteta zvuka preko slušalica je pristojna a sam zvuk je glasan, mada smo viđali i glasnije uređaje. Za one koji dolaze sa Android uređaja nekog drugog proizvođača imamo malu napomenu: kada stavljate slušalice u uređaj, ne morate čekati da se u notifikacijskoj traci pojavi mala oznaka sa slušalicama jer je Sony u svoje Android uređaje nikad nije ni uvrstio.

Kamera

Nepisano je pravilo da kod budžetskih telefona jedna od slabih tačaka bude kamera. Sony Xperia M2 nije izuzetak pravila nego potvrda. Njegova kamera od 8 megapiksela spada u red lošijih iz 8-megapikselne klase. Olakšavajuće okolnosti su što je kamera opremljena autofokusom i LED blicem.

Fotografije

Kvalitet fotografija  Xperie M2 može se maksimalno ocijeniti kao prosječan. Znatno stariji Sony Xperia P sa kamerom od isto megapiksela pravi bolje fotografije.

Sučelje je prilično intuitivno i lako je za snaći se. Sa desne strane su (odozgo nadole) mala sličica na kojoj je prikazana zadnja fotografija, veliki okrugli okidač, tipka za prebacivanje između foto i video snimanja te odabir načina rada. Sa lijeve strane su poredane Scene, podešenja ekspozicije i ostalih parametara, podešavanje blica, prebacivanje između prednje i zadnje kamere, kao i tri tačke iza kojih se kriju druge opcije.

Sve opcije koje kamera ima prikazane su na slikama ispod.

Sada idemo na inspekciju kvaliteta fotografija. Na fotografijama se može primijetiti manjak detaljnosti, visok nivo šuma na fotografijama (uprkos softverskom reduciranju istog) kao i nizak dinamički raspon. Dinamički raspon je sposobnost istovremenog zadržavanja detalja u najsvjetlijim i najtamnijim dijelovima slike, nizak dinamički domet znači da na nekom od 2 područja detalji neće biti zadržani u dovoljnoj mjeri.

Srećom, nizak dinamički raspon često može biti poboljšan ako se vrši slikanje sa uključenim HDR-om. Dodali bismo da nam je HDR u toku testiranja uređaja mnogo pomogao.

S druge strane, kontrast, ekspozicija i boje su dovoljno dobri, blic je dovoljne jačine a fotografije sa udaljenosti od nekoliko centimetara (makro) su pristojne.

Ispod se nalazi nekoliko fotografija napravljenih sa veće udaljenosti.

Fotografije sa male udaljenosti (makro)

Noćne fotografije

Kod slikanja pod blicem moramo se malo zadržati. Da biste izvukli maksimum iz telefona u pogledu slikanja uz pomoć blica, preporučuje se naizmjenična upotreba opcija Dopunjujući blic i Svjetiljka jer te dvije opcije ne vode istom rezultatu i dobre su za različite situacije.

Dopunjujući blic je prisilno uključivanje blica u momentu fotografisanja bez obzira na uslove. Slike urađene pod dopunjujućim blicem imaju određenu nijansu narandžaste boje. Preporučljiva je upotreba pri najlošijem osvjetljenju kada je potrebna maksimalna snaga blica.

Kod opcije Svjetiljka, blic je upaljen cijelo vrijeme dokle god je uključena kamera. Slike urađene pod svjetiljkom imaju znatno prirodnije boje, s tim da je tada blic na manjoj jačini u odnosu na prethodnu opciju.   Preporučuje se upotreba svjetiljke u uslovima malo lošijeg osvjetljenja gdje je slikanje pod dopunjujućim blicem pretjerano a slikanje bez blica rezultira premračnim slikama.

Napravili smo usporedbu na slikama ispod, prva je uslikana bez blica, druga pod dopunjujućim blicem a treća pod svjetiljkom.

Prednja kamera je rezolucije 0,3 megapiksela, za koju sumnjamo da će privući fanove selfija mada je dovoljna za video pozive preko Skypea.

Video snimanje

Video snimanje je ovdje bolji dio od fotografisanja ali ne puno. Video snimač dijeli sučelje sa fotoaparatom a podešavanja ima mnogo, tako da možete podešavati ekspoziciju, blic, način fokusiranja, HDR itd. Uglavnom, sve što vrijedi za fotoaparat po pitanju interfejsa vrijedi i ovdje.

Sony Xperia M2 može maksimalno snimati u 1080p rezoluciji, te koristi Sonijevu SteadyShot tehnologiju za digitalnu stabilizaciju koja se može po potrebi uključivati i isključivati. U slučaju da se koristi SteadyShot, vidokrug kamere će biti malo smanjen ali će s druge strane snimak biti stabilniji.

Po mišljenju autora, jedina opcija koja nedostaje je fiksiranje autofokusa u video snimanju, a koju HTC ima još od svojih prvih telefona sa Android sistemom. Time bi se spriječila neželjena aktiviranja fokusa. Inače, autofokus većinom radi dobro, s tim da u situacijama slabijeg osvjetljenja relativno češće vrši refokusiranje.

U odnosu na fotografije, detaljnost u video snimanju je malo bolja, ostali parametri također, a broj sličica po sekundi se dosljedno drži na 30 čak i u uslovima lošeg osvjetljenja, što u prevodu znali glatke video zapise.

Ispod se nalazi video snimak rezolucije 1080p načinjen Xperiom M2.

[youtube id=”_BBUosvCSpc” width=”600″ height=”350″]

GPS

Sony svoje Xperia M2 uređaje dostavlja sa predinstaliranom Navigon navigacijom (trial-verzija od 30 dana) što je izvanredna stvar jer je, po mišljenju autora recenzije, Navigon trenutno najkompletnija offline navigacija koja ne zahtijeva obaveznu internet konekciju.

Testirali smo prijem GPS-a preko predinstaliranog Navigona. Naš testni uređaj je GPS signal uhvatio jako brzo i bio spreman za pokret. GPS veza je prilično jaka, nismo doživjeli gubljenje signala, tako da Sony u ovom području zaslužuje sve pohvale.

Softver

Naš Sony M2 radi na Androidu verzije 4.3. Jelly Bean u kombinaciji sa Sonijevim korisničkim interfejsom. Ovaj model ne bi trebao zauvijek ostati na Androidu 4.3. s obzirom da je najavljena nadogradnja na Android 4.4 KitKat.

Sonijevo korisničko sučelje nam se sveukupno jako svidjelo. Notifikacijska traka sadrži prečice kojih može biti maksimalno 10.

Ekran za otključavanje je prilično jednostavan i pregledan. Za korisnike koji dolaze sa uređaja kojima se ekran aktivira skoro odmah od momenta pritiska na tipku za aktiviranje, kod M2 to neće ići tako brzo jer od pritiska tipke za aktiviranje ekrana do samog prikazivanja ekrana za otključavanje postoji malo kašnjenje od 1 sekunde.

Za otključavanje uređaja dovoljno je prevlačenje gore ili dolje pri čemu ne morate biti precizni, možete prevući prstom čak i malo na stranu, uređaj će se i tada otključati.

Sonijev ekran za otključavanje ima nekoliko svojih trikova u rukavu. Na ekran za zaključavanje moguće staviti do 5 widgeta (+neizmjenjiva prečica za kameru) čiji je izbor ograničen samo na nekoliko Sonijevih widgeta. Do widgeta se dolazi prevlačenjem na stranu u gornjem dijelu ekrana. Naravno, prikaz važnih notifikacija na ekranu za otključavanje je podržan.

Nakon što ste otključali uređaj dolazite do početnih ekrana kojih može biti maksimalno 7 i njihov broj se može mijenjati. Sony je, za razliku od Samsungovog TouchWiza, sa svojim sučeljem odabrao minimalistički pristup i bez bespotrebnog opterećivanja hardvera. U najnižem redu locirano je 5 prečica koje se mogu prilagođavati i stoje na svom mjestu bez obzira na kojem se početnom ekranu nalazili. Ostatak je standardno predviđen za prečice i widgete. Broj Sonijevih widgeta je solidan, a ubačene su čak i teme za prilagođavanje izgleda.

Glavni meni je lijepo urađen, menijem se navigira prevlačenjem lijevo-desno, a format ikona koji koristi je (4×5) 4 ikone po širini a 5 po visini. Prevlačenje sa krajnje lijeve strane ekrana otkriva traku sa opcijama podešavanja prikaza i sortiranja aplikacija, te mogućnost brze deinstalacije nepotrebnih aplikacija bez napornog zavlačenja po glavnim postavkama aplikacija.

Ono što nam se nije svidjelo je Sonijevo insistiranje da se koristi interna memorija uređaja. Aplikacije je u Sonijevoj verziji Androida nemoguće prebacivati na memori karticu, tako da svaka aplikacija koju instalirate ima samo internu memoriju na raspolaganju.

Sony je svojim ekskluzivnim aplikacijama posvetio mnogo pažnje, a posebno estetskom izgledu koji je vrhunski. Krenut ćemo sa Sonijevom galerijom koja je nazvana Album. Aplikacija je jako pregledna, po defaultu se u jednom redu prikazuje po 4 slike, mada prevlačenjem lijevo ili desno broj možete smanjiti na 1 ili povećati na čak 8 po jednom redu.

 sony m2 galerija 1

Druga aplikacija na koju ćemo obratiti pažnju je Filmovi. Dodirom na ikonu aplikacije dočekuje vas vjerovatno jedno od najljepših sučelja koje ste vidjeli u aplikaciji ovog tipa.  Na gornjem dijelu aplikacija automatski pušta bez zvuka neki od video klipova koje imate u uređaju i to u aplikaciji služi kao dio pozadine,  što aplikaciji daje određenu dinamičnost i živost. Video zapisi su poredani po različitim grupama a u samom interfejsu se nije teško snaći.

Muzički player je, kao i prethodne aplikacije, adekvatno odrađen i dobar u obavljanju svoje svrhe.

Imenik, poruke, dialer i tastatura

Imenik je urađen elegantno i sa prisustvom svih važnijih opcija. Dobro, skoro svih. Jedina zamjerka koju imamo na imenik je već stara Sonijeva praksa a to je nemogućnost čitanja kontakata sa SIM kartice bez prethodnog prebacivanja u memoriju telefona. Nije jasno zašto Sony uporno insistira na ograničavanju nečega što se kod proizvođača poput HTC-a, LG-a i Samsunga već podrazumijeva.

Kopiranje kontakata iz memorije telefona na SIM karticu je moguće ali rad sa kontaktima SIM kartice bez učešća memorije telefona jednostavno nije moguć. Znamo da Sony, kao i Google želi da kontakti idu preko korisničkih računa kao što je Googleov, što i nije nužno loše ali vjerujemo da se korisniku ipak treba ostaviti mogućnost izbora.

Za dialer imamo samo riječi hvale, brojevi su dovoljno veliki a tu je i smart dial, kao i razne opcije rada sa pozivima.

Meni sa porukama je  urađen odlično i ima sve što bi nekom moglo trebati. Za tastaturu vrijedi isto, a cak su dostupne i teme za istu, kao i mogucnost prilagodbe kucanju jednom rukom. Autor recenzije bi možda tastaturi dodao strelice za navigaciju.

Wi-Fi prijem

Iako se u mnogim recenzijama neopravdano izostavlja, po mišljenju autora Wi-Fi prijem mora imati svoju sekciju jer mnogo drugih stvari zavisi upravo od njega. Wi-Fi prijem u velikoj mjeri određuje brzinu pretraživanja interneta i sve što se radi u aplikacijama za čiji je rad obavezna Wi-Fi veza, kao npr. Viber ili Skype, stoga ako je Wi-Fi prijem loš, druge aktivnosti koje imalo imaju veze sa njim će ispaštati.

Sony Xperia M2 se u ovom polju pokazao odlično. W-Fi prijem je veoma jak i nećete biti u situaciji da dižete uređaj sa stola ili da se malo primičete ruteru za bolju vezu. Također, nismo zabilježili bilo kakva pucanja veze.

USB povezivanje

Sony Xperia M2 ni ovdje neće razočarati. Vezu sa računarom moguće je ostvariti preko različitih načina, od čega izdvajamo spajanje putem načina za masovnu pohranu ili mass storage mode koji je uredno radio čak i na Windowsu XP. S obzirom da se nemali broj proizvođača opredjeljuje za eliminaciju načina za masovnu pohranu iz svojih uređaja, lijepo je vidjeti da je Sony to ipak zadržao.

Baterija

Sa baterijom od 2300 mAh i STAMINA načinom za štednju energije, Sony Xperia M2 je u trajanju baterije naprosto briljirao. Sa upotrebom pod kojom većina današnjih Android uređaja jedva izdrži jedno radno vrijeme, a da ne spominjemo cijela 24 sata, Sony Xperia M2 komotno izdrži dan i po ili čak cijela 2 dana – i to bez uključenog STAMINA načina. Sa uključenim STAMINA načinom trajanje baterije produžava se za još nekoliko sati, tako da je uz  STAMINA-u sa Xperiom M2 moguće ostvariti trajanje od 2-2,5 dana prije nego što počnete tražiti utičnicu.

S druge strane, za takvo trajanje potrebno je platiti određenu cijenu. Uređaj se standardnim punjačem puni malo sporije. Prevedeno u brojeve, od 0% do 100% potrebna su i do 3 sata punjenja. Preporučuje se punjenje sa uključenim STAMINA modom radi ubrzanja punjenja.

Igranje (Gaming)

Kapacitete uređaja isprobali smo i u igrama. Možemo reći da su naši utisci odlični. Sa 4-jezgrenim 1,2 GHz procesorom, Adreno 305 grafikom, 1 GB RAM-a i određenom primjesom Sonijevog know-howa, jednostavnije igre poput Temple Run 2 su išle bez ikakvih trzanja, što je i očekivano. Sada prelazimo na zahtjevnije igre koje zaista stavljaju uređaj na test.

Igre koje smo probali na uređaju su:

– Real Racing 3

– GTA III

– GTA Vice City

– GTA San Andreas

Ove igre odabrane su ciljano jer su hardverski zahtjevi naredne za jedan stepen veći od prethodne.

Prvo smo probali Real Racing 3 koji je M2 gurao bez ikakvih naznaka napora a usporenja nije bilo ni na vidiku. Zatim smo isprobali igru Grand Theft Auto 3 (GTA3) sa istim rezultatima.

Potom smo pokušali sa njegovim hardverski zahtjevnijim nasljednikom, GTA Vice City gdje je konačno M2 počeo osjetiti manji napor. GTA VC većinom je radio fluidno, dok je manje usporenje i štopanje zabilježeno u situacijama kada se na ekranu nalazi puno objekata. Primijećeno je i blago zagrijavanje uređaja na gornjem dijelu kod zadnje kamere. Bez obzira na to, GTA Vice City na ovom uređaju lako se igra.

Kao najveći test, pred ovaj uređaj smo stavili GTA San Andreas. Ova igra pokazala se kao velik zalogaj za naš testirani uređaj, te smo zabilježili veće štopanje i usporenje kad se više objekata nalazi na ekranu. Uprkos tome, igru je sa malo živaca i razumijevanja za sporost ipak moguće igrati. Primijećeno je i malo veće zagrijavanje uređaja, no ništa izvan normalnog.

Sveukupno, Xperia M2 će većinu igara gurati glatko, osim onih najzahtjevnijih.

Utisci o radu

Naš testni uređaj nam je u toku korištenja uglavnom pokazao samo fluidnost i tečnost u radu. Telefon se nije gušio niti usporavao, čak ni nakon otvaranja više aplikacija a u animacijama u menijima nismo primijetili niti jedno jedino bitno usporenje, čak  i kada su stavljene žive pozadine. 1 GB RAM-a je za ovaj uređaj dovoljna, od toga je korisniku dostupno 840 MB a iznos RAM-a koji smo uspijevali osloboditi iznosi od 350 MB do 520 MB, što je jako dobro. Rad uređaja je dosljedan a nekih prisilnih zatvaranja nije bilo.

Benchmark testovi

Ovdje se naš japanac također pokazao pristojno, a posebno u odnosu na najbližu konkurenciju sa skoro istim čipsetom. Pošto slike mogu reći više od riječi, odmah ćemo preći na stvar.

Antutu Benchmark X

Antutu Benchmark, Quadrant Standard Edition i Basemark OS II

GFXBench 3.0 3D Benchmark

GFXBench 3.0 3D Benchmark – Sony Xperia M2 vs LG L90

GFXBench 3.0 3D Benchmark – Sony Xperia M2 vs Motorola Moto G

Quick Benchmark Lite i CPU-Z

Passmark PerformanceTest Mobile

Zaključak

Sony Xperia M2 je definitivno vrijedan takmičar koji nije za potcijeniti. Brzina i dosljednost u radu su vjerovatno jedan od njegovih najvećih aduta. S druge strane, u M2 ubačena je nešto slabija kamera, što je vjerovatno Sonijev potez kojim bi spriječio internu konkurenciju u portfoliju svojih uređaja.

Njegovi najveći konkurenti su Motorola Moto G i LG L90. U odnosu na Moto G, M2 ima mnogo toga što mu ide u korist. Sa većim ekranom, boljom kamerom, boljim videom (1080p vs 720p) i većom baterijom, Sony ima čemu da se nada. s druge strane, Moto G ima rezoluciju ekrana od 720p, što je s jedne strane dobro zbog boljeg prikaza, a s druge strane i loše jer se GPU mora brinuti o više piksela za isti posao. Razlika u cijeni u korist Moto G nije za zanemariti.

Što se tiče LG-a L90, tu je situacija malo teža jer su skoro sve karakteristike iste kao kod M2. LG na svojoj strani ima malu razliku u bateriji od 240 mAh i za nijansu nižu cijenu na našem tržištu. S druge strane, kvaliteta izrade je za nijansu na strani M2. Također, verzije LG-a L90 su različite, tako da neke imaju kameru od 5 a neke od 8 megapiksela. Također, Sony Xperia M2 ima i svoju verziju sa dvije kartice.

Sve u svemu, u ovoj utakmici pobjednika će odlučiti performanse uređaja na duži rok kao i mišljenje o određenom brendu.